Šetam gradom naše mladosti
i tražim ulicu za svoje ime
Velike, bučne ulice – njih prepuštam velikanim istorije.
Dok je istorija trajala šta sam ja radio?
Prosto volio tebe.
Malu ulicu tražim, običnu, svakodnevnu ,
kojom se, neopaženi od svijeta,
možemo prošetati i poslije smrti.
U početku ona ne mora imati mnogo zelenila,
čak ni svoje ptice.
Važno je da u njoj, bježeći pred hajkom,
uvijek [...]
Archive for the ‘Izet "Kiko" Sarajlic’ Category
27 apr
TRAŽIM ULICU ZA SVOJE IME
27 apr
VILSONOVO ŠETALIŠTE
Mi nemamo Bulonjsku Šumu ni Haj Park ni Vrapčja Brda
i što se lirike tiče, s jeseni, kad počne da opada lišće,
u ovoj varoši koja je baš u lirici oskudna i tvrda
mi nismo imali gdje da idemo nego na Vilsonovo Šetalište.
Vilsonovo – naši Čistije Prudi, naš Kej Volter. Odavde,
mada su mnoge ptice iz mog pokoljenja docnije [...]
27 apr
LAGANO S TUGOM
U prozorima kiša, kao neki zaboravljeni marš.
Ponovo jesen, opšta jesen, klasično doba elegija.
Otići ću malo na stanicu da se priviknem na rastajanje.
Ako se ne vratim, ostaće moje pjesme da lutaju ovim gradom.
Bila je nekad ta mladost, u nekom prastarom juče.
U srcu vašem i mom, bila je, ostala i biće.
Ja odlazim, ali neki isti ovakvi kao [...]
27 apr
FRAGMENT IZ KAMENOG DOBA
Sav grad je otputovao s tobom.
Nema grada.
U gradu – kameno doba!
A sve je tamo gdje je bilo i juče.
Ulicama šetaju vjernici za jednu noć
i vjernici do groba,
u našem malom pozorištu daje se i dalje “Otkad postoji raj”,
tvoj jablan i dalje šumi kraj tvoje kuće,
na Vilsonovom šetalištu sve klupe i dalje zauzete,
u parkovima i dalje cvrkuću [...]
27 apr
NA KRAJU JEDNOG LJETA
Bilo je lijepo.
Bilo je dobro i lijepo.
Jesen nas ne može raščovječiti.
(1951)
27 apr
IZ VOZA
Gledao sam kako promiču žene,
sadašnje i buduće,
pejzaži
i telegrafski stubovi,
vidio sam kako se bezglasno
smjenjuju noć i dan.
Iskočiću na nekoj stanici
lud od tih promjena boja i linija
i javiću ti
da sam te na petstotom kilometru ljubavi
volio jednako kao na prvom.
(1953)
27 apr
POVODOM LJERMONTOVA
Ležimo u ovoj dolini
nedagestanskoj
opasani ćutanjem i borovima.
Nad nama oblaci. Kao kod Ljermontova. Bez pardona
evo ih
ulaze u naša sjećanja.
I najednom, nikad viđen, pred nama izrasta Kazbek.
Iza svakog stabla kao da vreba
po jedan Martinov.
Ja mislim na Ljermontova i recitujem ti njegove “Oblake”.
A mene?
Ko će se mene sjetiti jednog dana ovdje u ovoj dolini nedagestanskoj sjetiti?
Zar nijedan oblak [...]
27 apr
POSVETA
Već naglas su te brezama recitovala moja predvečerja.
Već ništa u mom životu nije bilo tako važno kao ti.
Već sve oko mene je bilo samo dio mog opšteg mita o tebi.
Već nijedan drvored kojim si prošla nije se zvao prosto drvored.
Već sve je znalo da ćeš doći; s nebom
pločnici već su se u život kladili da [...]
27 apr
Izet “Kiko” Sarajlic
Izet Sarajlić je rođen 1930. u Doboju. Njegova majka, koja tada nije imala ni 18 godina, udala se za željezničara, jer je bila impresionirana uniformom, koja je u to vrijeme bila “statusni simbol”, kako će kasnije zapisati sam pjesnik. Izet Sarajlić je dobio ime po djedu s očeve strane, koji je bio činovnik za vrijeme [...]
