Archive for the ‘Sergej Jesenjin’ Category

Majčina molitva

U kući kraj sela, u dubokoj boli,
pred ikonom kleči starica i moli.
I molitva njena govori o sinu,
sin negdje daleko brani domovinu.
Starica se moli, suza se ne stidi
i očima trudnim strašnu sliku vidi.
Ona vidi polje, polje poslije boja
i na zemlji mrtva svog sina heroja.
Teče krv iz grudi, svuda mrtvi leže,
a on hladnom rukom stijeg dušmana steže.
Sva [...]

Nastavi čitati »

O glupo srce

O, glupo srce, ne tuci!
Sve nas je varala sreća,
tek prosjak se kobi sjeća…
O,glupo srce, ne tuci!
Mjeseca žute šare
krošnjama kestena teku.
Lali skrivam u šalvare
glavu pod koprenu meku.
O, glupo srce, ne tuci!
Nekad smo prava djeca,
i plač i smijeh odjednom:
dok neki vječito jeca,
radost je suđena jednom.
O glupo srce, ne tuci!
Života varka ne uspi.
Nove se napijmo snage.
Srce bar sada [...]

Nastavi čitati »

Osećam

Osećam, draga, osećam
kosu tvoju što blista,
ali nisam srećan
što odlazim zaista.
Jesenjih se noći sećam
dok senke breza kruže.
Što dan nije bio večan,
a mesec blistao duže.
Još čujem dok patiš:
“Proći će godine u letu
i zaboravićeš me sasvim
uz neku drugu na svetu.”
I danas lipa cveta
i osećanja gore ko plamen.
Ja sručih toga leta
cvetove na tvoj pramen.
Ne gubi srce, snagu.
S drugom će [...]

Nastavi čitati »

RASTANAK

Vece crne obrve natuce
Usnule ptice pred kanonom stoje
Da nisam mladost popio juce
Da se juce nismo rastali nas dvoje
Zaboravi mracne sile
Sto me bez milosti kidale i klale
Lik tvoj njezni i oci tvoje mile
U dusi su mi jedino ostale
Pa i ako se zaljubim u drugu
I s njom ljubljenom, shvati
Pricacu o tebi svoju tugu
I kao nekad opet drugom [...]

Nastavi čitati »

Nemoj Likovati

Nemoj likovati, nemoj da se smiješ,
ja sad volim drugu, do tebe mi nije.
Ta i ti znaš sama, priznaj makar sebi,
niti tebe vidim, niti dođoh k tebi.
Samo prođoh mimo, pa sam usput htio
zirnuti kroz prozor, otvoren je bio.
1925.

Nastavi čitati »

Ti Ne Volis I Ne Zalis Me

Ti ne voliš i ne žališ mene,
nisam više mio srcu tvom?
Gledajuć u stranu strast ti vene
sa rukama na ramenu mom.
Smiješak ti je mio, ti si mlada,
riječi moje ni nježne, ni grube.
Kolike si voljela do sada?
Koje ruke pamtiš? Koje zube?
Prošli su ko sjena kraj tvog tijela
ne srevši se sa plamenom tvojim.
Mnogima si na koljena sjela,
sada [...]

Nastavi čitati »

Pismo Majci

Jesi l živa, staričice moja?
Sin tvoj živi i pozdrav ti šalje.
Nek uvečer nad kolibom tvojom
Ona čudna svjetlost sja i dalje.
Pišu mi da viđaju te često
zbog mene veoma zabrinutu
i da ideš svaki čas na cestu
u svom trošnom starinskom kaputu.
U sutonu plavom da te često
uvijek isto priviđenje muči:
kako su u krčmi finski nož
u srce mi zaboli [...]

Nastavi čitati »

DOVIDJENJA DRUZE MOJ

Dovidjenja, dragi, dovidjenja;
Ti mi prijatelju jednom bijese sve.
Urecen rastanak bez naseg htjenja
Obecava I sastanak, zar ne?
Dovidjenja, dragi, bez ruke, bez slova
Nemoj da ti bol obrve povije-
Umrijeti nije nista na ovom svijetu nova,
Al’ ni zivjeti bas nije najnovije

Nastavi čitati »

Sergej Jesenjin Biografija

SERGEJ JESENJIN
Rodjen je septembra 1895. godine u selu Konstantinovu, u Rusiji. Kako je sam govorio, djetinstvo mu je proteklo: ‘Kao i kod svih seoskih derana”. Zaista, djetinstvo je proveo na selu, uz stari ruski sat, i blistavi samovar u “niskom domu sa plavim oknima”. Za njegov dalji rad najzasluznije je skolovanje na univerzitetu gdje je [...]

Nastavi čitati »