JABUKA KOJA PLAČE I JABUKA KOJA SE SMIJE

Bio neki car koji je imao tri sina. Dok je jednog dana njegov najmladi sin sjedeo u zamku, dode jedna starica da zahvati vode sa izvora ispod zamka. Mladic se baci malim kamenom i polomi staricin krcag. Starica ništa ne rece, ode po drugi krcag i ponovo dode na izvor. Djecak ponovo baci kamen, polomi krcag, a starica ode. Sutradan se starica pojavi na izvoru sa novim krcagom. Cim je ugleda, mladic ponovo baci kamen i razbi krcag.
Starica rece:
– Hej, sinko, molim gospoda da se jabuka koja place zaljubi u jabuku koja se smije – i udalji se. Prode pet dana i djecaka poce da muci ono što je starica rekla. I zaista, jabuka koja place zaljubila se u jabuku koja se smije. Iz dana u dan djecak je bledio i venuo. I car cu da mu se sin razbolio. Pogledali su ga hodže i vidari, ali nikako nisu mogli da objasne razlog mladiceve patnje. Jednog dana ponovo dode jedan vidar i rece caru:
– On je bolestan od ljubavne patnje. Mladic na kraju rece ocu da se jabuka koja place zaljubila u jabuku koja se smije. Car ce na to:
– Šta da radimo sada, sine?
Mladic odgovori:
– Dozvoli mi da idem i da ih nadem.
Car, opet:
– Kuda ceš u takvom stanju? Kako ceš znati gde su. Pusti!
– Svakako cu ici i naci cu ih – odgovori mladic.
– I mi cemo ici s njim. Sigurno cemo naci te jabuke – rekoše ocu starija braca.
Sva tri brata krenuše zajedno na put.

Dugo su išli preko brda, dolina i ravnica i jednog dana stigoše do neke cesme. Na cesmi vidješe jedan natpis. Procitaše: ko ide jednim od ova tri puta, doci ce, ko ide drugim doci ce ili nece, a ko krene trecim putem nikako nece doci. Braca se sporazumješe da najstariji krene putem kojim se dolazi, srednji putem kojim se dolazi ili ne dolazi, a najmladi onim kojim se ne dolazi.
– Ali kako cemo znati, ko se vratio, a ko nije – rekoše.
Na to najmladi brat rece:
– Skinimo prstenje sa ruku i stavimo ga ispod ovog kamena. Onaj ko dode kasnije, znace ko je sa kog puta stigao.
Tako i uciniše i svaki krenu putem koji je izabrao. Najstariji carevic stiže u jednu zemlju, ude u jedan hamam i osta tamo da radi kao hamamski momak. Srednji brat, kad stiže u neku zemlju, ude u jednu kafanu i osta tamo kao kafedžija.
Da se vratimo najmladem bratu. I on, pošto je prešao dug put, stiže jednoga dana do nekog izvora i vidje staricu kako zahvata vode. Mladic je upita:
– Bako, hoceš li mi dati prenocište za veceras?
Starica odgovori:
– Ah, sinko, imam jednu kucicu, kad legnem noge mi štrce. Gde da te primim?
Mladic joj dade pregršt zlatnika:
– Aman, bako, nadi mi jedno mjesto.
Starica uze zlatnike i povede mladica svojoj kuci govoreci:
– Podi, sine, podi, imam i kucu i sobu, a ko ce mi drugi i doci!
Malo su jeli i pili. Sjedeci tako, mladic upita:
– Bako, kažu da ima jabuka koja place i jabuka koja se smije, znaš li gdje su?
Cim to cu, starica zalijepi mladicu cušku:
– Cuti, ovde je zabranjeno da se to spominje.
Kada to rece, mladic joj dade još jedan pregršt zlatnika. Obradovana time, starica rece:
– Sine, sutra ceš ustati i otici na onu goru tamo. Tamo dolazi jedan pastir. On je pastir dvorca u kome su jabuka koja place i jabuka koja se smije. Ako uspiješ da ga odobrovoljiš i udeš u dvorac, tamo ceš naci jabuke. Samo, kada ih budeš uzeo dodi pravo k meni.
Sutradan mladic ustade rano, ode na onu goru i tamo vidje pastira kako napasa ovce. Pride i pozdravi ga. Sjedoše i poceše da razgovaraju. Na kraju, on spomenu pastiru jabuku koja place i jabuku koja se smije.
Cim to cu, pastir ga tako udari da mu se mozak zavrtje. Kada mu mladic rece “Zaboga, pastiru, zašto me udaraš”, pastir ga još jednom udari rekavši:
– Cuti, ovde je zabranjeno da se o tome govori.
Mladic mu dade pregršt zlatnika. Kada vidje zlatnike, pastir omekša i rece mladicu:
– Ja cu sada da zakoljem jednu ovcu; od njene kože cu napraviti mješinu. Kada navece potjeram ovce u dvorac, ti ceš se umiješati medu njih, jer ih broje kada ulaze u dvorac. Ti ceš ici kao one i sa njima ceš uci u dvorac. A zatim, nocu, kada svi budu zaspali, popeceš se na najviši sprat. Tiho ceš uci u odaju sa desne strane. Djevojka leži u postelji, a jabuke stoje na polici. Ako budeš mogao uzeceš ih, a ako te uhvate bice zla.
Pastir ustade i zakla jednu ovcu; mladica stavi u mješinu, potjera ovce i uputi se ka dvorcu. Mladic ude medu ovce dok su ih brojali na ulazu u dvorac.
Spusti se noc i svi u dvorcu zaspaše. Mladic izade iz mješine i lagano pode gore. Otvori odaju koju mu je pomenuo pastir. U sredini je bila jedna postelja, a u njoj ljepotica crnih obrva, svijetloplavih ociju, kose rasute poput srme sa mladežima na vratu. Bila je lijepa da joj nije bilo ravne na svijetu. Dok ju je mladic dugo sav ushicen gledao, jedna jabuka sa police poce grohotom da se smije, a druga da rida, kao da se nešto dogodilo. Mladic odmah pobježe na vrata i vrati se medu ovce.
Od galame ovih jabuka, djevojka se probudi, pogleda i vidje da nema nikog, izide napolje i pošto nikog ne nade, ponovo se vrati u odaju.
– Ah vi, lažljivice, prevarile ste me – rece i opet leže u postelju. Nakon kratkog vremena djevojka je ponovo zaspala. Mladic se još jednom pope gore, lagano otvori odaju i ude. Kada krenu prema jabukama, jedna se opet nasmija, a druga zaplaka, a on ponovo pobježe. Djevojka se na to probudi i vidje da nema nikog.
– Hej, vi, bezobraznice. Vec drugi put me budite iz sna. Istuci cu vas ako opet budete nešto napravile – rece i leže.
Cim je zaspala, mladic ponovo dode, otvori vrata i krenu pravo ka jabukama. Kad htjede da ih dohvati sa police, jabuke udariše u smijeh i plac. Mladic ponovo pobježe. Djevojka se probudi – nikog nema.
– Ah, vi bestidnice! Jeste li poludjele nocas? Tri puta me budite iz sna. Kakav je to nacin? – rece, ošamari i jednu i drugu i ponovo leže.
Prošlo je podosta vremena. Mladic je ponovo otvorio odaju i krenuo prema polici. Uzeo je jednu jabuku, pogledao, nikakvog glasa, uzeo je i drugu, izašao i otišao medu ovce. U stvari, jabuke su se naljutile i zato nisu pustile nikakav glas.
Došlo je jutro. Pastir je istjerao ovce i otišao u planinu. Mladic je izašao iz mješine i ponovo dao pastiru pregršt zlatnika. Oprostio se i krenuo staricinoj kuci. Kad starica vidje mladica, stavi malo vode u posudu, zakla jednu kokošku i njenu krv pusti u vodu. Stavi u vodu jednu dasku i rece mladicu da sjedne na dasku.
Vratimo se dvorcu gdje su bile jabuke.

Kada se djevojka probudila, pogledala je gore-dolje i vidjela da na polici nema jabuka. Tada je briznula u plac:
– Jao meni! Nocas su mi ukradene jabuke. Tri puta su me budile, ali ja nisam mogla da shvatim. A ono, dolazio lopov.
Kada ovo cu car, naredi da se zatvore kapije tvrdave. Pretražili su unutrašnjost grada i ništa nisu mogli da nadu.
Zvezdocatci su gledali sudbinu i vidjeli kako onaj koji je ukrao jabuke plovi ladom po nekom krvavom moru. Rekli su:
– Care, ovaj je covjek daleko izmakao. A mi ne znamo ni gdje je to krvavo more.
Na kraju su odustali od traženja jabuka. Kapije tvrdave su bile ponovo otvorene. Mladic dade starici još malo zlatnika. Pošto se od nje oprostio, pode on putem kojim je došao. Jednog dana stiže do cesme gdje se rastao od brace. Podiže kamen ispod koga su stavili prstenje i vide da niko nije dolazio. Uze svoj prsten i krenu putem kojim je otišao srednji brat.
Iduci preko brda, dolina i ravnica, pijuci vode sa potoka, sjedeci u pustinjama, slušajuci pjevanje ptica, stiže jednog dana u nepoznatu zemlju. Ude u jednu kafanu da popije kafu i ispuši cibuk. Vidje da mu je brat tu kafedžija, ali ga ovaj ne pozna. Nakon kratkog vremena, on ga pozva i upita odakle je i tako ubrzo shvati da mu je on brat. Braca ustadoše i krenuše zajedno na put. Opet stigoše do one cesme. Podigoše kamen i vidješe da stariji brat još nije stigao. Uzeše još jedan prsten i krenuše putem kojim je otišao najstariji brat. Iduci tako, opet stigoše do jedne nepoznate zemlje. Dva brata rekoše:
– Hajdemo u neki hamam da se okupamo, a poslije da potražimo brata.
Udoše u jedan hamam. U tom je hamamu njihov brat radio kao hamamski momak. Oni se okupaše i izadoše iz hamama. Pozvaše hamamskog momka i rekoše mu ko su. Zatim se sva trojica zaputiše onoj cesmi. Kada stigoše uzeše i treci prsten i krenuše u svoju zemlju.
Starija braca usput upitaše najmladeg da li je našao jabuke. On rece da jeste i izvuce ih ispod pazuha. Cim vidješe jabuke i sami se zaljubiše.
– Brate, neka jabuke malo ostanu kod nas, pa cemo ti ih opet vratiti – rekoše.
On se složi i dade im jabuke. Poslije toga njegova starija braca rekoše jedan drugom:
– Ubijmo ga! Neka jedna jabuka ostane kod tebe, a druga kod mene.
Tako su tri brata stigla u jednu kafanu. Htjeli su tu malo da posjede i da nešto pojedu. Od kafedžije zatražiše jednu hasuru i on im donese.
U bašti je bio jedan nepokriven bunar na koji oni staviše hasuru. Najmladi brat, misleci da je hasura prostrta za odmaranje, sjede na nju i upade u bunar. Za to vrijeme su njegova braca mirno popila kafu, ispušila po cibuk i krenula u svoju zemlju.
Pošto u bunaru nije bilo vode, mladic se nije udavio, ali se onesvijestio. On je tamo ostao dok su njegova braca stigla u zemlju. Kada ih otac upita gdje im je najmladi brat, oni odgovoriše:
– Mi smo išli i našli jabuku koja se smije i jabuku koja place. On je otišao putem kojim se ne vraca i nije se vratio.
Otac se zaplaka i rece:
– Sigurno ce doci.
Za to vrijeme je mladic u bunaru došao k svijesti. Poceo on da doziva ljude. Kafedžija koji je šetao po bašti cuo glas iz bunara, spustio jednog covjeka u bunar i on je izvukao mladica. Upitali su ga kako je upao u bunar i on im ispricao šta mu se desilo. Zatim je ustao i zaputio se u svoju zemlju, ali nije došao ocevoj kuci. Došao je u jednu kalajdžijsku radnju i tu postao šegrt.
I dok je on tamo šegrtovao, otac djevojke koja je bila vlasnica onih jabuka napravi brojanicu od hiljadu zrnaca, dade je ljudima rekavši im:
– Uzmite ovu brojanicu i obidite sve zemlje. Neka ljudi pricaju šta im se dogodilo. Ko izdrži do kraja ove brojanice, on je taj koji je ukrao jabuke. Uhvatite ga i dovedite.
Ljudi su uzeli brojanicu, obišli svaku zemlju, ali niko nije mogao da izvuce brojanicu. Na kraju stigoše u zemlju mladica koji je ukrao jabuke. Baš kada su prolazili ispred kalajdžijske radnje mladic rece:
– Majstore, ja cu izvuci onu brojanicu.
Ovaj o tome obavijesti ljude koji doneše brojanicu i rekoše:
– Hajde da vidimo, izvlaci!
A mladic tada rece:
– Hocu, ali cu to uciniti pred mojim carem.
Oni uzeše mladica i odvedoše ga caru mladiceve zemlje i objasniše mu o cemu je rec. Mladic sjede, poce da prica šta mu se dogodilo i da izvlaci brojanicu. Baš kada je rekao kako su ga njegova braca bacila u bunar, brojanica se završila. Tada car shvati da je to njegov najmladi sin, ustade i privuce mladica u zagrljaj:
– Ah, sine moj, koliko si ti preturio preko glave, a da ja ništa o tome nisam znao.
Bracu koja su uzela jabuke odmah pogubiše a mladica, zajedno sa jabukama, predadoše ljudima. Ovi ga povedoše caru zemlje u kojoj su jabuke bile ukradene.
I tako stigoše oni u zemlju iz koje su ukradene jabuke a mladica izvedoše pred cara. Kad ga car vidje zapovijedi mu da i pred njim izvuce brojanicu. Mladic je uze, isprica sve od pocetka do kraja i izvuce brojanicu.
Car rece:
– Sinko, ti si ukrao ove jabuke, ali i moja cerka ne može bez njih. Dodi, dacu ti svoju kcer, a vas dvoje se više nemojte rastavljati od ovih jabuka.
– Sa zadovoljstvom – rece mladic i prihvati carevu ponudu.
Devojka i mladic se vjencaše i provedoše svadbu koja je trajala cetrdeset dana i cetrdeset noci.

(Turska bajka)

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s

%d bloggers like this: