Zapis o Cudu

Ja nikad nista nisam vidio prvi put!

Ti lijevom rukom sklanjas gust pramen kose sa cela
i ja netom selim u sjecanje taj pokret,
i vec ne vidim kako rukom sklanjas kosu sa cela nego,
se sjecam tog pokreta,
sjecam se: ti lijevom rukom sklanjas
gust pramen kose sa cela.

Ti kazes glasom koji treperi i pomjera plamen svijece
na stolu pred nama:”Napolju je oluja,” i nesto
sto nisam ja, ali u cemu me ima
itekako seli u sjecanje taj glas,
i dok te cujem, ja kao da se sjecam kako te cujem
kao da se sjecam tvog glasa sto treperi, i
pomjera plamen svijece na stolu pred nama,
sjecam se veceri i glasa sto govori:
“Napolju je oluja.”

A jos je napolju oluja, i jos traje vece,
jednako kao sto traje i zivot kojeg eto kao da ne zivim
vec kao da ga se sjecam,
poput glasa kojim govoris “Napolju je oluja,”
glasa kojeg se sjecam,
poput ruke kojom sklanjas
pramen kose sa cela dok govoris,
poput ruke koje se sjecam, dodirujuci je prvi put.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s

%d bloggers like this: