PJESNIK

“Moje ce pjesme slijepci citati,
a gluhi slusati.
Ebu-Tajjib”

Ja nikad n'jesam lazne rijeci rek'o,
Nit mog je skuta zemski dirnuo kal;
Sa moje lire vjecito je tek'o
Bozanske pravde i istine val.

Ja nikad n'jesam covjecijeg srca
Uvr'jediti mog'o u zivotu svom,
Iz moje duse samo ljubav vrca
Vas svijet se grije na srdascu mom.

U svetom hramu, gdje draga ljepota
S prijestolja zlatnog ko sunce sja,
Rasla su krila mladog mi zivota
U krugu vila rastao sam ja.

I zato ljudi preziru mene
I divljom vikom progone me svud –
I zato mene krasne mrze zene;
Ta ja sam pjesnik – ja sam covjek lud!

Tijelo su moje bacali po prahu
I moje duse gusili su dah,
Na pumuk vrelu krvcu mi sisahu,
Mlado mi srce cijepajuci ah!

O braco ljud! Cemu mrznja ljuta,
Cemu vas bijes i sav prezir taj?!
Ta s mog me niko ne odvrati puta,
Moj put je meni sto andjelu raj.

Ja n'jesam covjek sa ovoga svijeta,
Krilati ja sam u slobodi ptic,
U mome letu nista me ne smeta;
Ni zarki cjelov, nit ognjeni bic.

Ako sam kadgod rijeci proti vas reko,
Tom kriv je bio vasih grijeha kal
Sa moje lire vjecito je tek'o
Bozanske pravde i istine val.

Musa Cazim Catic

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s

%d bloggers like this: