Umihana Cuvidina

Umihana Čuvidina je rođena u Sarajevu oko 1794. Umrla u Sarajevu
oko 1870. Mezar joj je pod gajem na Hridu. Umihana Cuvidina je prva
pjesnikinja Bošnjakinja i jedna od prvih pjesnikinja na našem jeziku.

“Umihana se rodila na Hridu, a rodna kuća joj je bila na uglu
Mujezinova sokaka. Čuvide, [zato: Čuvidina, a ne Čujdina] njena
porodica, bavili su se aščijskim, a kasnije bostandžijskim obrtom.
Umihana je bila zaručena s Mujom Čamdži-bajraktarom, Sarajlijom, koji
je 1813, za srpskog ustanka poginuo pod Loznicom u vojsci Alipaše
Derendelije. Od velike žalosti Umihana se nije htjela nikada udavati,
pak je počela pjevati pjesme o svom junački poginulom zaručniku. Jedina
njena, izgleda u izvornom obliku, sačuvana pjesma je epos od 79 stihova
u osmercu i desetercu pod naslovom “Sarajlije iđu na vojsku protiv
Srbije”, što ju je pjesnikinja spjevala prije nego joj je poginuo
zarucnik.”

(Muhamed Hadžijahić, 1936.)

O Umihani Čuvidini ne znamo mnogo, o njenom životu sačuvani su oskudni
podaci, dok se njena poezija izgubila u vremenu i postepeno se
pretopila u narodnu da tako nastavi život. Otuda neki istoričari
književnost pjesme Umihane Čuvidine svrstavaju u narodne. Postaju dvije
verzije njene pjesme Sarajlije iđu na vojsku protiv Srbije, jedna
sačuvana u Travniku, druga u Mostaru. Zabuna je došla i otuda što je
Halid Kreševljaković zabilježio na Vratniku jednu pjesmu u desetercu,
za koju se gotovo može tvrditi da pripada Umihani. Jezik ove pjesme je
čist narodni, jedino na mjestima u kojima se opisuje janjičarska odjeća
upotrebljava turcizme, jer ne nalazi adekvatne izraze u našem jeziku.
Izvjesno je da su njene pjesme “bile veoma popularne i da su se čak po
mahalama pjevale”. Po svojim unutarnjim i stilskim kvalitetima također
se ni po čemu ne razlikuje od narodne epsko-lirske pjesme, ali
predstavlja zanimljiv pokušaj poetskog stvaranja po ugledu na nju. To
ujedno svjedoči i o domenu i djelokrugu ove alhamijado literature
moralističkog karaktera i pokazuje da je jednoj ženi pjesnikinji
narodna poezija bila daleko poznatija i bliža kao pjesnički uzor negoli
ozbiljno i usiljeno stihotvorstvo (M. Rizvić, 1972). Umihana je živjela
u vrijeme punog procvata narodne lirske poezije. Nastavila je tradiciju
dugog uspješnog pjevanja, lirskog i epskog, pa je razumljivo što je
iznikla u sredini u kojoj je narodna pjesma bila cijenjena i njegovana.
Okrenuta vlastitom doživljaju i izražavanju svijeta, u leksici, metrici
i melodici narodne pjesme stihovi Umihane Čuvidine nose oznake izvornog
stvaranja. Ali, mi danas ne možemo više suditi o pjesničkom liku
Umihane Čuvidine na osnovu sačuvane pjesme. Možemo govoriti o njenom
pjesničkom svijetu, metrici, osjećanju i pjesničkom postupku. Tako mali
sačuvani opus pjesničkog djela Umihane Čuvidine može biti uz ostalo
razlog ravnodušnosti književne historije prema njenim tvorevinama.

(Prilozi historiji Sarajeva, Muris Idrizovic)

About these ads

One response to this post.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s

Prati

Get every new post delivered to your Inbox.

%d bloggers like this: