Nostalgija

Daleko … daleko iza devet gora
Kraj jedan spava, pun sviju ljepota;
Daleko … daleko preko sinjeg mora
Pociva zemlja srece i zivota.

U njoj se cvijece svjetlobojno smije
I slavuj vjecno u sevdahu ludi –
To cvjece rosu moju ceznje pije;
Oj, da je s njim mi zakititi grudi!…

Vecer. U svojoj izbi cujem sada,
Gdje me iz mraka zove tajni glas
Tamo daleko preko sinjeg mora.
Nostalgicno Lunin drhturi talas,

Po njemu moja sjetna dusa pada
I plovi …
Plovi preko devet gora,
Do jednih safirnih vilinskijeh dvora.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s

%d bloggers like this: