Bijeli behar s visnje se truni
K'o perje andjeoskih krila,
I perivoj se gizdavi puni
Dahom proljetnih vila:
Kroz ovo gusto nervozno granje
Zefiri neznani pire-
Ah, da l’ to sapcu daleke sanje,
Il’ vile lepeze sire?…
I usred toga svecanog trena
Drscu ti kose k'o svijetla sjena:
Zavjesa ljubavnog boga,
Pa jagodice gladi mi nujne
Gle, pjan sam srcuc s usnice rujne
Sokove zivota tvoga!…
Knjizevnost 